Uskrs Krista svećenika

U današnjemu ubrzanu životnom hodu Uskrs je prava blagodat da se kao ljudi vratimo na ono bitno, da kao vjerni Kristovi učenici potražimo izvor žive vode koja teče u život vječni. I da do mile volje napojimo žednu dušu.

Učenicima koji su na okupu uskrsli Isus dolazi. I oni se raduju vidjevši ga – svjedoči Pismo (Iv 20,20). Kada su nakon neprospavane ribarske noći ostali »kratkih rukava« i praznih ruku, dovoljno je da omiljeni Ivan – koji je prvi dotrčao do groba i vidio i povjerovao (Iv 20,8) – proglasi: »Evo, to je Gospodin!« i prvak Petar brže-bolje skače (Iv 21,7). Sa suzama u očima primit će trostruko oproštenje za trostruki grijeh. To je uskrsna poruka! Treba prepoznati Gospodina koji dolazi i koji je jedini sposoban dati mir grijehom izranjenoj, izdajom ugušenoj, zatajenjem ugašenoj duši. Samo on može dati božansko oproštenje onima koji su ga odbacili i osudili, izrugivali, udarali i pljuvali, onima koji su ga na križ pribili i srce mu proboli. Uskrs je poziv svim ljudima koji su se ogriješili o Božji zakon da kleknu na koljena i gorljivo potraže oproštenje.

Na Gospodinovu riječ zbiva se čudesan ribolov. Tako sam Isus dovodi svoje apostole do ispunjenja prve zapovijedi dane čovjeku na prvoj stranici Knjige Postanka: »Budite plodni!« (Post 1,28). Pozvao ih je da idu i rod donose i rod njihov da ostane. Ta plodnost vidi se i u one 153 velike ribe o kojima Ivanovo Evanđelje izvješćuje (Iv 21,11). Uskrs je poziv da ozbiljno pregledamo svoj život i vidimo što je među našim pothvatima doista plodno. Ono što donosi plod za nas osobno, za obitelj ili za društvo u kojemu živimo, to vrijedi. Jedino to se isplati činiti – i to svim srcem.

Od Petra ribara postat će pastir. Pozvan je biti dobar pastir, kao sveti Učitelj. Tek na kraju puta sa svojim Gospodinom spreman je doista i potpuno poslušati onaj poziv koji je već na početku začuo: »Slijedi me!« (Iv 21,19). Uskrs traži od nas da od kršćanskoga imena dođemo do praktična kršćanskoga života i zrelosti u Kristu. Petar je primjer i poziv svim mladima koji osjećaju u sebi klicu zvanja. Uskrs obnavlja obvezu našim obiteljima da čuvaju ozračje u kojemu duhovno zvanje može rasti.

Uskrs je svim svećenicima prilika da opet do u dubinu pogledaju mjeru Kristovu. On je naš – jedini – Veliki svećenik. Velika je i važna – povijesna – svećenička uloga. Ali svoje zvanje ostvaruju koliko su Kristu slični i s njime povezani. Kod njega jedinoga naći će plaću koju su zaslužili i novu inspiraciju za zadatke koji čekaju.

Uskrs nas sve poziva da ozbiljno uzmemo Sveto pismo – Božju riječ k srcu. Učenici, kada su dotrčali do praznoga groba, još nisu upoznali Pisma (Iv 20,9). Na putu u Emaus učenici pripravu za shvaćanje nove velike istine dobivaju slušajući što u Pismima ima o Isusu (Lk 24,27). U Jeruzalemu, uvečer, Učitelj otvara svojima pamet da razumiju Pisma, tumačeći svoju vlastitu osobu na temelju Mojsija, Proroka i Psalama – onoga što mi danas zovemo Stari zavjet (Lk 24,44s). Zato je uskrsno vrijeme osobito doba da opet s velikom ljubavlju i pažljivošću pratimo sveta čitanja kod mise. Zato Crkva uporno obvezuje svakoga vjernika u savjesti da ide na misu svake nedjelje i svakoga blagdana.

Potrebna je ona fina veza između Krista dok pruža kruh života i duše Naše, željne oproštenja i nove snage.

Slaveći i ispovijedajući ovu najveću istinu naše vjere neka je svima sretan i blagoslovljen Uskrs!